Završetak asfaltiranja puta olakšao je pristup Prokoškom jezeru, ali bi veći broj automobila i posjetilaca mogao dodatno opteretiti područje koje se već suočava s bespravnom gradnjom, problemima vodosnabdijevanja, otpadom i nedostatkom sanitarne infrastrukture.
Do kapije Prokoškog jezera sada se može stići asfaltiranim putem. Vijest su s oduševljenjem dočekali turistički radnici, vlasnici smještajnih objekata i brojni građani kojima je nekadašnji makadamski put predstavljao ozbiljnu prepreku.
Prema objavljenim informacijama, asfaltirano je osam kilometara puta od Tovarišta do Vlaške ravni, širine četiri metra, te posljednja četiri kilometra do Prokoškog jezera, gdje je kolovoz širok tri metra. Vozačima se zbog uske završne dionice savjetuje poseban oprez.
Prokoško jezero time postaje pristupačnije nego ikada. Ali upravo tu počinje važniji dio priče: može li jedno zaštićeno područje podnijeti nagli rast automobilskog saobraćaja i broja posjetilaca?
Novi cjenovnik izazvao reakcije
Istovremeno sa završetkom radova objavljen je i novi cjenovnik za ulazak u zaštićeno područje.
Parking za automobil državljana BiH košta 15 KM, dok strani posjetioci plaćaju 20 KM. Ulaznica za odrasle iz BiH iznosi tri KM, a za strane turiste šest KM. Parking ispred kapije košta deset KM za domaće i 15 KM za strane posjetioce.
Kampovanje se naplaćuje 20 KM domaćim, a 30 KM stranim gostima. Posebne cijene određene su za motocikle, četverocikle, kombije te organizovane grupe. Stočari i osobe s invaliditetom većim od 50 posto imaju pravo na besplatne propusnice, dok penzioneri i stariji od 70 godina plaćaju dvije KM.
Dio građana smatra da su cijene previsoke, posebno kada se ulaznica i parking zbroje za cijelu porodicu. Naplata, međutim, sama po sebi nije neuobičajena u zaštićenim područjima. Pravo pitanje glasi: koliko će prikupljenog novca biti vraćeno u zaštitu jezera i hoće li javnosti biti dostupni precizni izvještaji o njegovom trošenju?
Jezero je zaštićeno od 2005. godine
Skupština Srednjobosanskog kantona proglasila je Prokoško jezero spomenikom prirode još 2005. godine. Uprkos formalnoj zaštiti, godinama su se gomilali problemi bespravne gradnje, nekontrolisanog korištenja vode, otpada, saobraćaja i nedostatka osnovne infrastrukture.
Plan upravljanja za period od 2024. do 2034. godine navodi potrebu za očuvanjem samog jezera, uređenjem kretanja vozila, izgradnjom sanitarnih čvorova, boljim upravljanjem otpadom i sanacijom prostora koji je degradiran ljudskim djelovanjem.
U dokumentu je zabilježeno i da način vodosnabdijevanja postojećih objekata nije odgovarajuće uređen. Tokom ljetne sezone povećana potrošnja vode može oslabiti prirodni dotok prema jezeru. Upravo zato veći broj turista ne može biti posmatran samo kao ekonomski uspjeh.
Ako se broj posjetilaca poveća, mora rasti i sposobnost upravitelja da kontroliše saobraćaj, odvoz otpada, ispuštanje otpadnih voda, kampovanje i ponašanje unutar zaštićenih zona.
Asfalt nije neprijatelj prirode
Bilo bi pogrešno tvrditi da će novi put sam po sebi uništiti Prokoško jezero. Uređen pristup može pomoći stanovništvu, stočarima, službama spašavanja, komunalnim ekipama i turističkim radnicima. Može smanjiti oštećenja vozila i učiniti putovanje sigurnijim.
Problem nastaje ako asfalt postane poziv za neograničen ulazak automobila u prostor koji nema dovoljno parkinga, javnih toaleta, sistema za prečišćavanje otpadnih voda i kapaciteta za svakodnevno zbrinjavanje smeća.
U zaštićenom području uspjeh se ne mjeri samo brojem automobila koji su stigli do kapije. Mjeri se stanjem vode, očuvanošću biljnih i životinjskih vrsta, količinom otpada i sposobnošću lokalne zajednice da od turizma živi bez uništavanja resursa od kojeg zavisi.
Potrebna ograničenja i javni izvještaji
Novi put mora pratiti jasan sistem upravljanja. To podrazumijeva uređene parkinge izvan najosjetljivije zone, ograničavanje broja vozila u danima najveće posjete, organizovani prijevoz od Fojnice, redovne kontrole objekata i javno objavljivanje podataka o prihodima od ulaznica.
Potrebno je objaviti i koliko posjetilaca područje može primiti tokom jednog dana bez ozbiljnog opterećenja prirode. Bez takve procjene, turistički rast lako može preći granicu nakon koje nastalu štetu više neće biti moguće otkloniti običnim čišćenjem.
Prokoško jezero nije samo izletište niti kulisa za fotografisanje. To je osjetljivo planinsko područje i prirodno naslijeđe cijele Bosne i Hercegovine.
Asfalt može biti dio održivog razvoja, ali samo ako kontrola, infrastruktura i zaštita prirode stignu do jezera istovremeno s novim posjetiocima. U suprotnom bi put koji je trebao otvoriti prostor odgovornom turizmu mogao ubrzati probleme koji se na Prokoškom jezeru godinama pokušavaju riješiti.