Strana kompanija želi ugasiti dio proizvodnje u matičnoj zemlji i preseliti je u Bosnu i Hercegovinu. Planirana su dva proizvodna pogona vrijedna oko 30 miliona KM i više od 100 radnih mjesta. Novi Travnik želi investiciju, investitor želi doći, a proizvodnja bi trebala biti izvozno orijentirana. Pa ipak, projekat stoji. Razlog pokazuje jednu od najvećih bosanskohercegovačkih ekonomskih anomalija: država više od dvije decenije nije riješila pitanje vlastite imovine.
Grad Novi Travnik objavio je da je za novu investiciju bila planirana poslovna zona Neobarje. Projekat bi obuhvatio dva pogona ukupne površine oko 10.000 kvadratnih metara, a strani partneri žele postojeću proizvodnju mašina i industrijske opreme preseliti u BiH. U razgovorima učestvuje i poduzetnica Snježana Köpruner. Službene stranice Grada Novi Travnik
Ali zemljište predstavlja prepreku.
Investitor postoji. Problem je država
Gradonačelnik Stjepan Dujo tvrdi da Novi Travnik zbog zabrane raspolaganja državnom imovinom ne može realizirati projekat.
Gradska uprava ide i dalje: tvrdi da je zbog istog problema ranije ostalo nerealizirano više od 500 potencijalnih radnih mjesta te da deset investicijskih upita čeka rješenje. To su navodi lokalne vlasti i za njih zasad nema nezavisne potvrde, ali konkretni projekat od 30 miliona KM pokazuje da pitanje više nije samo ustavnopravna rasprava. Službene stranice Grada Novi Travnik
Počinje imati mjerljivu ekonomsku cijenu.
„Privremeno“ traje od 2005. godine
Zabrana raspolaganja državnom imovinom uvedena je još u martu 2005. godine.
Ideja je bila logična: dok država ne usvoji zakon kojim će jasno odrediti šta pripada BiH, šta entitetima, kantonima i lokalnim zajednicama, imovina se ne bi trebala prodavati ili prepisivati na način koji bi kasnije mogao biti nepopravljiv. OHR
Problem je u jednoj riječi – privremeno.
Prošla je 21 godina, a državni zakon koji bi sistemski riješio pitanje imovine još nije donesen.
OHR je 2022. dodatno precizirao zabranu: državnom imovinom može raspolagati samo država BiH kao njen titular, sve dok Parlamentarna skupština BiH ne donese zakon kojim će urediti vlasništvo i upravljanje tom imovinom. OHR
Ustavni sud je prije nekoliko sedmica ponovo rekao isto
Priča nije ni pravno zastarjela.
Ustavni sud BiH je na sjednici 24. i 25. septembra ove godine, odlučujući o predmetu vezanom za Vareš, ponovo utvrdio da niži nivoi vlasti ne mogu raspolagati državnom imovinom suprotno postojećoj zabrani dok pitanje ne bude riješeno na državnom nivou. Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Zato nije sasvim precizno svu odgovornost jednostavno prebaciti na OHR.
OHR jeste nametnuo zabranu.
Ali domaća politika je imala više od dvije decenije da donese trajno rješenje.
Nije ga donijela.
Najskuplji dio političke blokade često se ne vidi
Rasprava o državnoj imovini u BiH uglavnom se vodi kroz ustav, entitete, nadležnosti i nacionalne politike.
Ali fabrika u Novom Travniku pokazuje drugu stranu problema.
Ako se investicija zaista realizira u drugom gradu ili drugoj državi, posljedica neće biti neka apstraktna ustavnopravna pobjeda ili poraz.
Bit će vrlo konkretna.
Sto ljudi neće dobiti posao. Grad neće dobiti porezne prihode. Lokalni dobavljači neće dobiti narudžbe. Neće biti novih hala, mašina niti proizvodnje.
A kompanija koja želi investirati neće deset godina čekati da BiH riješi vlastiti politički spor.
Naći će zemljište negdje drugo.
Zemlja koja moli za investicije, a investitoru ne može ponuditi parcelu
Bosna i Hercegovina troši novac na investicijske konferencije, sajmove, delegacije i promociju zemlje stranim kompanijama.
U Novom Travniku pojavljuje se upravo ono što država želi: ozbiljan industrijski investitor spreman preseliti proizvodnju, uložiti desetine miliona maraka i zaposliti ljude.
I onda se sudari s problemom starijim od nekih radnika koje bi zaposlio.
Zato priča o 30 miliona KM nije samo priča o jednoj poslovnoj zoni.
Ona pokazuje koliko politička nesposobnost da se riješi pitanje državne imovine može koštati ekonomiju.
Bosni i Hercegovini ovaj put ne nedostaje investitor. Nedostaje odluka države šta smije uraditi sa vlastitim zemljištem.
Direktni izvori: Grad Novi Travnik – investicija od 30 miliona KM, OHR – zabrana raspolaganja državnom imovinom i Ustavni sud BiH – odluka iz septembra 2026..